
Karneval bio je, osobito u
srednjem vijeku, vrijeme kad su se privremeno izokretali odnosi moći u društvu i
nekažnjeno su se mogle kršiti moralne i društvene norme. Tako se narod mogao još
jednom prepustiti strastima na volju prije Korizme, razdoblja odricanja.
Pokladni utorak je posljednji dan
prije Pepelnice, odnosno Čiste srijede, koja označava početak Korizme. To je,
dakle, pomični blagdan koji pada točno 47 dana prije Uskršnje nedjelje. Na ovaj
dan se suprotstavljaju dvije tradicije: ona propisana od Crkve i ona koja se
slavi u puku. Još od srednjeg vijeka u Crkvi se ustalilo pravilo da svećenici na
taj dan poste. Otuda je i došao naziv "mesopust" koji je prijevod talijanske
riječi "karneval" ili "carnivale" (carni vale = zbogom mesu). Isposnički element
nazire se i u terminu "fašnik", koji dolazi od njemačke riječi Fastnacht -"noć
posta".
Međutim, za puk je vrijeme pred Korizmu postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u
hrani, piću i zabavi pod maskama:
U FRANCUSKOJ pokladni utorak je poznat i kao Mardi Gras i to
je dan kad je dopušteno častiti se svom vrstom hrane. Na anglosaksonskom
području je pokladni utorak postao i "danom palačinki" (Pancake day), vjerojatno
iz potrebe da se prije dugotrajnog razdoblja Korizme potroše sve zalihe jaja.
Običaj jedenja palačinki bio je popularan u mnogim dijelovima Europe, sve do
područja daleke Letonije. U Njemačkoj je poslastica dana preprženi kolač od
dizanog tijesta s paradajzom, slično krafni. Ovi kolači su originalno rađeni i
servirani na pokladni utorak da bi se iskoristile sve zalihe masti koje su
zabranjene tijekom Korizme.
U KANADI je pak tradicija da se u palačinke stavlja vjenčano prstenje,
gumbi, kovanice. Oni koji nađu kovanicu u svojoj palačinki će biti bogati, oni
koji nađu vjenčani prsten bit će prvi na redu za ženidbu, a onaj koji nađe gumb
postat će uspješan u svome obrtu.
U župi Inverness u ŠKOTSKOJ organizirana je nogometna utakmica između
vjenčanih i nevjenčanih parova. U nekim dijelovima Škotske se u današnja vremena
slavi i Bannocky day na koji su uobičajene borbe pijetlova. U ITALIJI –
na Piazzi San Marco, glavnom trgu Venecije, okupljaju se nepregledne mase ljudi
koji se u dva tjedna, koliko traju zabave, slijevaju u jedan od najromantičnijih
gradova na svijetu. U FINSKOJ i ŠVEDSKOJ se na pokladni utorak
rade posebna peciva punjena kremom od badema i prelivena tučenim vrhnjem.
U NJEMAČKOJ pokladna noć zove se Fastnacht. Karneval traje tri dana, a
najveća parada glavnom ulicom održava se drugoga dana.
U POLJSKOJ se na pokladni
utorak održavala aukcija djevojaka. Mladići bi se cjenkali za odabranicu svoga
srca. Slavodobitni ponuđač najbolje cijene za nagradu bi od djevojke za Uskrs
dobio 100 predivno dekoriranih uskršnjih jaja i ručno izvezene maramice s
njegovim monogramom.
U RUSIJI se na ovaj dan smatralo da je omogućena komunikacijama s
preminulim dušama. Na groblja bi se nosila jaja, koja bi se na grobu prepolovila
i preko ramena bi se njihov sadržaj bacio na tlo što bi trebalo probuditi dušu
iz sna. To se činilo okrenutih leđa jer se smatra da duša preminulog nikada neće
uspostaviti kontakt licem u lice.
U STAROJ ENGLESKOJ se na pokladni utorak slavio i dan "mladih naučnika".
Već od 1000. godine postoji i odredba da se na taj dan svi vjernici moraju
ispovjediti te se otuda utorak prije početka Korizme naziva i "danom ispovijedi"
ili Shrove Tuseday od shrive - "ispovjediti", nametnuti pokoru.
KARNEVAL
ILI
POKLADE
U HRVATSKOJ
Hrva
tski jezik karneval naziva i "pokladama", što dolazi od starohrvatskog
glagola "klasti" -prerušavati se. Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj
Hrvatskoj, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i
svoje specifičnosti, kako u običajima, tako i u hrani koja se u to vrijeme
obilno priprema i troši. Krafne i krpice s kiselim zeljem u
Zagorju, kobasice, buhtle, štrudle i
pogaćice
s čvarcima u Slavoniji,
kroštule s bademima, smokvenjak, presnac od mladog ovčjeg sira i kolači od
maruna u Kaštavini i Ćićariji, te
fritule
i kroštule u splitskoj
regiji.
U Hrvatskoj su uz poklade vezani i mnogobrojni narodni običaji, uglavnom
usredotočeni na spaljivanje tzv. "princa karnevala", lutke od slame i krpa koja
smrću plaća za sve ljudske grijehe i sve zlo koje se dogodilo u protekloj
godini.
Karneval u OPATIJI ima jake korijene. Oni potječu iz doba kada su glavni
predstavnici bili zvončari, ljudi koji su se na kraju zime oblačili u
krzna, na glavu stavljali kape s rogovima od divljači i oko pasa zavezivali
velike zvonce i išli okolo u grupama tjerajući tako Turke. Iz toga se da izvesti
da taj običaj datira negdje iz 1511. g. kada je i bila zadnja i najveća borba s
Turcima na Grobničkom polju.
RIJEČKI karneval, jedan je od najosebujnijih karnevala u Europi i od
milja nazvan peto riječko godišnje doba. Osim dječje karnevalske povorke i
maškaranog relija ”Pariz-Bakar” tradicionalno se u Rijeci održava i međunarodnu
povorku koja prolazi centrom Rijeke.
Na području SREDNJE DALMACIJE za vrijeme karnevala ili "krnjevala"
odigravaju se posebne, prigodne igre turske vladavine.
SPLITSKI karnevali nekada su se odigravali po gradskim i plemićkim
palačama i u kazalištu, a kraj bi se slavio velikim vatrometom. Split je bio
poznat i po raskošnim feštama te po svečanom, bogatom osvjetljenju s neizbježnim
fritulama i kroštulama.
LASTOVO je poznato kao otok karnevala, a tu se on naziva poklad. Prema
predaji, gusari su pri napadu na Korčul
u poslali na Lastovo glasnika s porukom
da se stanovnici predaju jer će ih inače sami pokoriti. No, Lastovljani hrabrog
srca naoružali su se i krenuli u napad, a na molitve sv. Juri oluje raspršiše
gusarske brodove. Nesretni glasnik je uhvaćen i, za porugu, proveden kroz selo
na magarcu.
I u DUBROVNIKU je tradicija poklada duga; seže još u 14. stoljeće.
Karnevalsku povorku nekada su činili muškarci i žene odjeveni u tradicijsku
nošnju koji bi za kneza plesali kola, izvodili troskoke i zabavljali se uz
vesele zvuke trube i svirala. Od 20. stoljeća karneval se seli u zatvorene
prostore bogataških kuća gdje bi se pod maskama plesalo do duboko u noć i
uživalo u kneževu vinu i slasticama poput rožate.
SAMOBORSKI fašnik je najveći i najstariji u kontinentalnom dijelu Hrvatske;
prvi fašnik slavilo se 1827. godine. Na Fašniku u Samoboru, posebno od 1860.
godine, prisutna je kritika općedruštvenih i političkih prilika u Samoboru, ali
i šire. U fašničke vikende u Samobor se slijevaju tisuće vozila dnevno. Ovaj,
danas veliki turistički događaj završava spektakularnim spaljivanjem Fašnika na
trgu.
Po običaju u utorak prije Pepelnice spaljuje se Fašnik ili Krnjo, nakon
čega slijedi "koncert pepela" koji obilježava početak posta.